inosdelec

Krscanska stranica za upoznavanje

inosdelec | 01 Јануар, 2019 02:08

Upoznavanje Stručnjaci od 2004

❤️ Click here: Krscanska stranica za upoznavanje

Nakon kupovine objekta za 1,35 miliona dolara i grubih gradjevinskih radova, dinamika daljne izgradnje Centra ide daleko sporije od ocekivane. Njegova vlast trajala je nepune dvije godine.

Iznad svega, vrijednost ove Domijade poèiva u èinjenici da su uèenici, i gosti i domaæi, bili iznimno sretni te da su u¾ivali u svemu što su izvodili ili stvorili. Nova rubrika - ©kola za roditelje Dragi roditelji, u odjeljku Kutak za roditelje na našoj web stranici otvorili smo posebnu rubriku - Škola za roditelje. Ako je uèenik i kandidat za Uèenièki dom, isti æe se dan moæi upisati i u Dom prema zakonskim uvjetima.

Zahvaljujemo i Policijskoj upravi Ivanec na strpljivom praæenju naših uèenika cijelom dionicom puta. On je bio duzan da organizira unutrasnju upravu u vilajetu na nacin na koji najbolje odgovara doticnom podrucju. Ljetni glazbeni kamp pripremio je organizacijski tim pod vodstvom g. Natjecat æe se još ekipa u pru¾anju prve pomoæi te ekipa u simuliranom suðenju. Ili ce biti kao i do sada, po onoj narodnoj: TRESLA SE GORA, RODIO SE MIS? Pisao je sva akta naredaba sandzakbega otpremao ih i primajuci sve dopise i prdocavao ih sandzakbegu.

HRVATSKI WEB IMENIK • POPIS PORTALA I OSTALIH WEB STRANICA - Tinov zakoni moraju se zasnivati na sljed.

Aličić- Uređenje bosanskog ejaleta od 1789-1878 Reforme u O. MeĊu prvima izmeĊu tih pisaca bio je bosanac Hasan Kafi Pruščak koji je svoje ideje izloţio u poznaton traktatu Uređenje društva. Ĉitvom nizu pisaca koji su zatim slijedili pridruţilo se tokom 17 st i nekoliko osmanskih drţavnika ali svi recepti koje su nudili i nauĉnici i drţavnici svodili su se na propovjedanje obnove i oţivljavanje starih uredaba iz vremena napredovanja carstva a ne na reforme postojećeg stanja u tom smislu poduzimane su i izvjesne parcijalne mjere koje su trenutno mogle izgledati djelotvorne i korisne al nisu naravno mogle zaustaviit neminovni procese nazadovanja carstva na svim podruĉjima drţavnog ţivota. Interiornost svoje drţavne društvene i eekonomske a naroĉito vojne organizacije u odnosu na razvoj Zapada osmanlije su mogle da jasno uvide nakon dugotranih nesretnih ratova koje su vodili sa susjednim zapadnim silama krajem 17 i poĉetkom 18 stoljeća tek poslije toga osmanlije su poĉele jasnije uviĊati da nije moguce ukloniti negativne pojave u drţavi i da se ona ne moţe spasiti od propasti obnavljanjem starih degeneriranih ustanova nego da treba prvoditi korjenite reforme i to ne samo u vojsci nego u cijelom drţavnom ureĊenju i upravi zato već tokom 18 st pristupaju provoĊenju izvjesnih reformi koje su imale cilj da poprave veliku finansijsku krizu drţave putem iznalaţenja novih izvora drţavnih prihoda i da podignu vojniĉku moć carstva putem reorganizacije timarskog sistema i janjiĉarskog korpusa kao i izgradnjom ratne flote po evropskim metodama i uz pomoć evropskih struĉnjaka. Neke mjeere su poduzete još u doba Mahmuda I Mustafe III i Abdulhamida I uz aktivno uĉešće islamiziranog Francuza Coat de Bonevalla poznatoj u Turskoj pod imenom Kunvbagardži Ahmed paša a naroĉito francuza barona de Thotta 1733-1797 uz njegoovo sudjelovanje podignuti su u O. Iako je Carstvo u trenutku kada je stupio na presto preţivljavalo teške trenutke zbog rata sa Austrijom i Rusijom Selim III je uprkos svih teškoća pristupio razradi i ostvarivanju svojih reformnih planova koje je bio poĉeo stvarati još kao prestolonasljednik. Te reforme poznate su u historiograf. Ali od tog reformatoskog programa do njegove realizacije bio je dug i teţak put. Osnovna prepreka na tom putu bilo je u samoj strukturi osm. Elementi feudalno teokratskog ureĊenja carstva bili su toliko snaţni da nijedna progresivna mjera protiv nereda i konzervatizma koji je vladao u drţavi nije mogao dobiti širu podršku i primjenu. Društvene snage na koje se sultan reformator mogao osloniti bile su slabe i neznane. Na drugoj strani snage koje su koĉile reforme i aktivno djelovanje protiv njih saĉinjavali su mnogi reakcionarni elementi:feudalci koji su u tome vidjeli gubljenje svojih privilegija i baštinskih prava janjiĉari koji su se pribjavali da će uvoĊenje nizami dţedida nove po evropskom sistemu obuĉene vojske dovesti do njihovog potpunog uništenja ; konzervativna ulema koja j e u vjerskim masama vjerski fanatizam smatrajući svaku novotariju suprotno duhu šerijata. Ajani u Rumeliji i Anadoliji i drugi gospodari manjih i i većih oblasti vidjeli su u reformamam smetnju njihvoj politiĉkoj nezavisnosti od centralne vlasti, a neki su su od njih gledali u tim reformama teţnju sultana da u svoje ruke prigrabi svu drţavnu imovinu. Znatnu prepreku predstavljalo je i pomanjkanje finansijskih sredstava za ostvarivanje poduzetih mjera a posebno za odrţavanje nove vojske što je osjetno teretilo drţavne finansije. Veoma tešku ulogu igrale su i diplomatske intrige evropskih drţava koje su imale za krajnji cilj komadanje osmanske imperije.. Napokon bilo je i u njegovoj samoj politici neodmjerenosti iskljuĉivosti i krajnosti. Ostvarujući novi sistem Selim III je svojim svakodnevnim mjerama istovremeno doprinosio naraštaju nezadovoljstva meĊu razliĉitim društvenim grupama a naroĉito meĊu janjiĉarima koji su ga na kraju svrgnuli s prestolja i ubili. Tako su rezultati nizami dţedida objektivno dovodili do još većeg zaoštravanja ekon. On je stupio na prestolj 1789. Odmah je uprkos teškoća pristupio ostvarenju planova koje je stvarao kao prestolonasljednik. Radoznao za sve što se zbiva oko njega i u drţavi traţio obavještenja o svemu. Pristupajući sreĊivanju prilika u drţavi on samo donekle napušta ranija svaćanja o potrebi da se obnavljaju i sreĊuju stare institucije odn. Ĉak je i pristupio tome i u ĉasu kada je drţava bila u teškoj opasnosti od vanjskih neprijatelja. Smatrajući da treba zavesti red na svim podruĉjima politiĉkog i društvenog ţivota on je pored osnivanja nove vojske pokušao da zavede red i u drţavnoj upravi , u teškoj bobi sa reakcionarnim snagama u krugu nosilaca vlasti ipak je uspio da se donesu i provedu neke znaĉajne odluke u tome smislu. Te mjere zasnivale su se na njegovom uvjerenju a to je bilo stvarno i objektivno stanje da lokalne vlasti u provincijama, a naroĉito kadije neibi vojvode ajani i sakupljaĉi haraĉa i drugih preza ĉine sve moguće zloupotrebe i sa protiv toga treba poduzeti odg. Kako u poĉetku njegove preporuke nisu naišle na ţeljeni odziv divana sam saziva drţavnike da se pod njegovim predsjedavanjem raspravlja o mjerama koje treba poduzeti. Savjetovanja su zavšena strogim naredbama i pretnjama odgovornim liĉnostima. Šejhul islamu je naređeno da iskorjeni nepravilnostu sudstv u kajmekamu velikog vezira je savljeno do znanja da je on odogovoran za nepodopštine koje čine namjesnici ,sekban baši nepravilosti u vojnim pitanjima defterdaru u pitanjima finansija. Nakon toga naređeno je da se smijene svi guverneri provincija i okružni načelnici, da ajane u kazama bira narod kao i ranije i da se u to guverneri ne mješaju , da građanji biraju gradske ćehaje a da se kadije u to ne mješaju , da kadije ne mogu slati zastupnike —naibe u kadiluke bez zakonskog oporavdanja, a kada ih šalju imaju im davati petinu prihoda svog arapluka ; kadije i naibi moraju biti časne osobe ako se oni ne budu pokoravali ovoj isključuju se iz reda i kažnjavaju. U pitanju zakona zabranjeno je da se osim zakonom propisanih dadţbina ni od koga ne uzima ništa ni pod kakvim vidom i nazivom. Ti poslovi imaju se povjeriti poštenim i uglednim ljudima Da bi se te odluke provele Selim III je smatrao da se na poloţajima guvernera moraju nalaziti autoritativni i sposobni veziri.. Znao je meĊutim da tadašnji veziri u najviše sluĉajeva nisu mogli zadovoljiti te usluge jer su bili nesposobni , stoga je sam preporuĉivao veziru sta treba da poduzme. On je naredio da se donese zakon o vezirima i ejaletima. Propisano je kad se veziri budu premještali u bliže pokrajine da bi selidbeni troškovi bili manji. Ako nije ratno stanje veziri iz Andadolijje neće se premještati u Rumeliju i iobrnuto. O istim uslovima vodit će se računa i pri postavljanju mirmirana odn mutesarifa. Selim III je uoĉio da treba izvršiti reforme i u timarsko spahijskoj organizaciji koja je bila zastarjela i iskvarena kao idruge drţavne ustanove pa je naredio da se i o tome donese novi zakon po njemu : alajbezi će se imenovati između uglednih poštenih, iskrenih ličnosti na prijedlog koji će valija ili vezir podnostit Porti. Alajbezi se neće smjenjivati sve dok se ne bi ispitivanjem utvrdile njihove nepodobnosti i pogreške. Ako se kod njih utvrde prestupi u tolikoj mjeri da oni povlače smjenjivanje onda će se za primjer drugima pogubiti. Ljudi koji se budu nalazili u vojsci ejaleta neće moći napustitit vojnu službu na osnovu bujuruldije valije nego samo na osnovu carske naredbe. Ko postupi drugačije bit će kažnjen. U toku godine treba da se izvrši smotra spahijske vojske i tom prilikom da se smijene svi dotadašnji alajbez i. Opšta smotra morat će se vršiti svake tri godine. Ako bi se na smotri utvrdil da se u jednom sandžaku ima timara i zearheta koje posjeduju timarnici i zaimi iz drugih sandžaka to je treblo ukinuti. Selim III je nastojao da sredi stanje i u drugim podruĉjima drzavnog zivota ali bez raznih uzoraka unutrašnjih i vanjskih nije mogao ništa osobito ostvariti iako se za to vrijeme aktivno borio sa neznatnim brojem istomišljenika i pristalica. On nije odgovarao konzervativnim elementima koji su ga okruţivali u samom dvoru i oko njega a najmanje korumpiranim janjiĉarima i njihovim korumpiranim agama. Njegovom smrću drţava je ponovo zapala u tešku politiĉku krizu a nizami dţedid je morao ustupiti mjesto starom anarhistiĉnom stanju. Njegov nasljednik Mustafa IV bio je igraĉka u rukama reakcionarnih elemenata. Poslije njega slijedi Mahmut II. Reforme Mahmuda II 1806-1839 Reformatorske ideje Selima III poĉeo je provoditi njegov nasljednik Mahmud II. Da bi stekao snage na koje će se moći osloniti on je na štetu svoje apsolutne vlasti uĉinio ustupke najmoćnijim unutrašnjim snagama naroĉito ajanima poznatom Poveljom sloge. Kad se u izvjesnoj mjesri obezbjedio od tog sloja društva on je moga pristupiti radu na ukidanju janjiĉara pa je odmah poslije potpisivanju povelje naredio da se pristupi obrazovanju nove po evropskom uzoru ureĊene vojske pod naziovm sekbani džedid- novi sejmeni ,da bi svoje namjere i planove još bolje kamuflirao on je novu vojsku proglasio sedmim odjelom janjiĉarskog korpusa. Uporedo sa radom na likvidaciji janjičara Mahmud II je uporno radio na jačanju autoriteta centralne vlasti i ograničavanju samovolje pokrajinskih namjesnika i lokalnih organa. Zvanje velikog vezira zamjenio je nazivom buškevil a mnoge njegove kompeetencije prenesene su u nadležnost odgovarajućih ministarstava: ministarstvo unutr. Ministri i držžavni službenici više nisu dobijali plaće u vidu lena nego u novcu iz državne blagajne. Tada su obrazovana i neka nova centralna državna tijela kao što su vojni savjet vrhovni sud i državni savjet. U skladu s tim izvršio je odreĊene promjene i u provincijama, da bi uĉvrstio svoj autoritet u provincijama Mahmud II je pokušao ograniĉiti vlast provincijskih namjesnika i na taj naĉin što je pored mušira kao generalnog namjesnika pokušao ustanoviti vijeće pokrajina umjesto ranijeg divana kao i vijeće u drugim niţim upravnim jedinicama. Ovo drugo se sporo ostvarivalo.. U tom periodu su najveće upravne jedinice oformljene kao muširluci mada se ustaljeni naziv ejalet nije mjenjao. Bilo je pokušaja da se ustanovi i institucija muhafiza ĉime bi bila odvojena civilna od vojne urpave ali ni to nije ostvareno. Najĉešće je mušir u sebi objedinjavao i valiju i mušira i muhafiza. P okušavalo je da se uspostavi i ustanova muhassila koji bi bio zaduţen za drţavne prihode u svakoj pokrajini mada je ukidana ustanova defterdara kao pravnika finansija pokrajina. Muširi su imali širok krug ovlaštenja u civilnoj i vojnoj upravi ali su bili sada više ovisni od centralne vlasti nego ranije prije svega što su im plaće bile odreĊene iz drţavne kase pa svoje prihode nisu utjerivali direktno od naroda a zatim zbog toga sto su kako tako morali voditi raĉuna o mišljenju vijeća koja su se postepeno obrazvala u svim prvincijskim centrima umjesto ranijih divana koji su bili pod direktnim utjecajem namjesnika. Što se tiĉe teritorijalne podjele nije bilo znatnijih promjena u odnosnu na podjelu ustanovljenu sa Selimom III. Carstvo se dijelilo na ejalete ,ejaleti na sandţake, sandţaci na kadiluke, a kadiluci na nahije. On je uspješno zapĉeo i provodio rerganizaciju drţavnih ustanova na širokom podruĉju i to na naĉin dosta sliĉan ustanovama u evropskim zemljama.. On to nije radio oslanjajući se na novosotvarene i ustaljene zakone po ugledu na Evropu ali su pokušaji stvaranja novih zakona koji ce regulirati drzavni zivot bili nepovoljni za intenzivniju aktivnost i vece rezultate ali su njihovi doprinosi doveli do toga da je njegov nasljednik Abdul Medţid mogao sa dosta lakoće da nastavi te i zapoĉne šire i temeljitije reforme. On je to mogao zato sto je Mahmud II uspio da znatno uĉvrsti utoritet centralne vlasti da oslabi konzervativne elemente u drţavi da zauvijek uništi janjicare itd Reforme u Bosni do 1839. U periodu o kojem je ovdje rijeĉ više puta je vršena reorganizacija vlasti to je rezultat nastojanja Porte da provede odreĊene reforme ili bolje reci reorganizaciju sistema u smislu evropeizacije i modernizacije sto je zapocelo kako se vidjelo dolaskom na prijestol Selima III 1789.. Sve akcije Selima III su takoreći mimoisle Bosnu. Osnovna misao i cilj akcije Selima III stvaranje nove vojske nije se odnosilo na Bosnu. Prema njegovoj liĉnoj naredbi u Bosni je trebalo rijesti pitanje vojske onako kako najbolje odgovara ovoj zemlji. Prema onome sto se moze utvrdii na osnovu arhivske gradje organizacijia vojske u Bosni ostala je potpuno po starom. Jedino novi porez uveden za odrzavanje ove vojske djelimicno se odnosio na Bosnu. Naime u korist novog poreza u Bosni je povecan porez na stoku za jednu paru po svakom grlu oporezovane stoke. To je izazvalo vrlo nepovoljne reakcije u Bosni. Ostale novine kao sto je uprava vilajeta, sudstva, poreskog sistema timarske organizacije u sebi nisu sadrzavale posebne novine ili nepoznate stvari. Praksa cestih smjena pokrajinskih namjesnika vec odavno je smatrana prevazidjenom i stetnom ocitim uzrocnikom velikih zloupotreba,koliko god se inzistiralo da se valije ne smjenjuju bez razloga, to nije ozivotvoreno. Pokusaji da se ajani vrate na svoju prvobitnu osnovu posrednika izmeĊu naroda i vlasti i njihovo baziranje od strane naroda takodjer se nije ostvarilo, sto se tice timarske organizacije ne moze se reci koliko je postignuto u njenom sredjivanju. Cini nam se da u Bosni nije provedena odredba da timarnici moraju biti nastanjeni tamo gdje posjeduju timare jer bosanski timarnici su ih uzivali kao odzakluk timare pa su kao nasljedni i cuvani u porodici vec odavno bez obzira gdje su bili nastanjeni. U Bosni nije vodjeno racuna o sandzacima nego Bosni kao cjelini kako je bilo ustaljeno od vremena zavodjenja odzakluka. Sudstvo je takodjer ostalo po starom s tim sto se nastojalo koliko je bilo moguce iskorijeni korupciju kao i u ostalom kod drugih struktura vlasti. U finansijama u odnosu na ranije stanje takodjer nije nista mijenjao sto se tice ejaleta Bosne. Iz mnogih dokumenata se vidi da se nastojalo unijeti vise reda i zakonitosti ali je sistem i nacin ubiranja poreza ostao isti. Iz recenog vidi se da se o nekim bitnim izmjenama na podrucju Bosne ne moze govoriti jedan od razloga za to je svakako situacija u ovom dijelu Carstva. Naime srpski ustanici i napoleonova osvajanja i teznje ustanika na granici Crne Gore svakako su utjecali pa je ovdje stanje ostalo isto. Zatim teznja Selima III bila je da prije svega sredi stanje u prijestolnici i njoj gravitirajucim podrucjima pa tek onda da reforme siri dalje. Kako su konacno njegovi napori potpuno propali tako su njegove reforme i ostale samo kao lijepa zelja i napor. Dvojica sultana koji su poslije njega sjeli na prijestol razlicito su djelovali. Mustafa IV bio je potpuno u rukama konzervativnih i anarhistickih elemenata i za vrijeme svoje veoma kratke vladavine i ucinio sve da se zatre trag i pojmu reforama. Mahmud II ide stopama Selima III i njegovim dolazkom zapocinje intenzivan rad na reformama. On je prije svega morao da sredi situaciju u prestolnici. Najvaznije mu je bilo da se osigura od strane krupnih ajana pa je makar i na stetu svojih interesa sklopio s njima savez. Time je priznao njihovu pravoshodnu moc, ali je i stvorio prostora za reformno djelovanje. Ni ovaj savez nije se doticao Bosne niti su u njegovu stvaranju ucestvovali bosanski ajani. Iz toga se vidi da bosanski ajani nisu imali moc od koje bi se sultan bojao. Prva znacajna akcija Mahmuda II koja se odrazila u Bosni jest ukidanje janjicara. Bosanski Muslimali su nerado pristajali na ovakove zahvate i nastojali su da to sprijece silom. U tome nisu uspjeli. U ovoj akciji nisu bili jedinstveni. Samo podrucje koje je vise gravitiralo Sarajevu bilo je povezanije dok npr. Pobuna janjicara u Sarajevu pokazala je da je veliki broj njegovih stanovnika bio protiv janjicara jer su se sami gradjani prije nego je dosao Abdurahim pasa u kaznenu ekspediciju razracunali sa janjicarima i rijesili pitanje ukidanja janjicara. Ali u Bosni je jos i prije ovog dogadjaja postojao drustveno-politicki okvir za jednu drugu siru akciju koja bi imala dalekoseznije posljedice. To je konfrontacija bosanskih muslimana i predstavnika centralne vlasti i nastojanja prvih da ostvare autonomiju po ugledu na neke druge zemlje carstva. Akcija je zapocela prevratom u Travniku gdje je svrgnut sultanov namjesnik koji uspjeva da pobjegne preko austrijske teritorije u Hercegovini do Ali age Rizvanbegovica a odatle na svoju novu duznost u Vidin. Bosanski muslimani su izabrali za vodju Gradascevica koji je dobio siroka ovlastenja.. On je zajedno sa bosanskim divanom uspostavio novu vlast zapravo postavio nove ljude na vlasti. Samo oblik pokrajinske i lokalne vlasti nije se promjenio. Njegova vlast trajala je nepune dvije godine. Ali iako je za ovo vrijeme formalno uspio da uspostavi vlast u cijeloj Bosni ipak je morao da vodi brigu o izvjesnom broju desidenata u Hercegovini sa Ali gom Rizvanbegovicem na celu. Uz sva nastojanja i oruzane borbe pa i pobjede nad sultanovom vojskom Gradascevic nije zvanicno priznat za bosanskog valiju, ali je cinjenica da je on vec godinu dana bio jedini od vecine naroda priznavani vladalac u Bosni i da su u ovom periodu Bosnom upravljali muslimani po svom nahodjenju. On nije uspostavljao do tada ukinute organe vlasti niti vojne redove pa prema tome ni janjicare iako se zna da se meĊu najodanijim bili oni koji su ranije pripadali ovom odzaku. Ali to je posljedica strukture drustva u Bosni. Moze se dakle smatrati da s obzirom na ono sto se sve dogadjalo period od 1831- 1833 predstavlja period bosanske samostalnosti. Poslije pada Gradascevica ponovo je zavedena sultanova vlast ali ni poslije toga sve do 1851 do akcije Latasa u Bosni nije ugusena ideja o samostalnosti odn. Ova akcija imala je veoma teške i posljedice za Bosnu koje su se vrlo brzo poĉele ispoljavati. Njihove upravne poslove u kadilucima preuzeli su muteselimi koji su uglavnom regrutirani iz bivsih kapetanskih porodica ali nisu predstavljali nasljednu feudalnu oligarhiju kao kapetani nego obiĉne drţavne sluţbenike , upravne i policajne poslove u nahijama vršili su zabiti koji se ĉesto nazivaju vekili muteselima. U krajevima u kojima je podjela na nahije bila odavno išĉezla kadiluci odn. Druga krupna promjena koja je nastala kao posljedica sloma Husejn kapetanova pokreta i drţanja stolaĉkog kapetana Ali age Rizvanbegovica koji je proizveden u pašu sa titulom vezira sve kao nagrada za lojalno drţanje i pomoć sultanu u Husejn kapetanovom pokretu. Ali porta je i dalje Hercegovinu smatralaa dijelom ejaleta Bosne naroĉito u vojnom pogledu. Tada su i u Hercegovini upravni i policijski poslovi po kadilucima i nahijama povjereni muteselimima i zabitima kao i u Bosni. Takvo stanje potrajalo je do 1853. Pretvaranjem kapetanija i drugih upravnih jedinica u muteselime a kapetana i drugih lokalnih organa u drţavne ĉinovnike —muselime znatno je ograniĉena samovolja lokalnih vlasti prema predstavnicima centralne vlasti u provincijama. Ali to je donijelo malo koristi narodu koji je i dalje bio izloţen raznim zloupotrebama i pritisku protiv ĉega centralna vlast i njeni predstavnici u priliĉno nesreĊenom unutrašnjem stanju nisu mogli ništa ozbiljno poduzeti. Iako je već od 1834. Ali ta odluka Porte nije provedena u Bosni jednostavno kako u ostalim dijelovima carstva. Bosanske spahije nakon ukidanja timarskog sistema i lenske konjice nisu pristale da budu prevedeni u ţandermarijske snage kako je to bilo odluĉeno na porti i provedeno u ostalim dijelovima carstva. Oni su to smatrali poniţenjem i traţili da i dalje vrše vojniĉku sluţbu na isti naĉin kao i dotada. Porta s druge strane nije pristajala na to nego su bosanske spahije uţivale prihode sa svojih timara. Tada su oni izdejstvovali i tu privilegiju da ne moraju da ratuju izvan svoje domovine po dalekim ratištima. Ukidanje timarskog sistema povlaĉilo je za sobom izvjesne izmjene i u pogledu administrativnog ureĊenja drţave i to u prilog jaĉanja autoriteta centralne vlasti i suzaţavanja kompetencija i samovolje pokrajinskih namjesnika. Ukidanjem spahijske vojske automatski je prestajala vojna funkcija pokrajinskih namjesnika kao njihovih zapovjednika. Njihova nadleţnost trebala je da se ograniĉi na civilnu upravu. Ali oni su zadrţali funkciju glavnog vojnog komandanta u provincijama u zvanje mušira ili muhafiza. On je i dalje imao puna ovlaštenja i u vojnoj i u civilnoj upravi dotiĉne provincije. Za svoje poslove bio je odgovoran direktno Porti. Osim toga od tada su pokrajinski namjesnici dobijali place iz drzavnih kasa i time su bili cvrsce vezani za portu ali je vaznije od toga bilo da više nisu mogli da svoje prihode samovoljno utjeruju od naroda. To je za narod znaĉilo osloboĊenje od tzv taksita naJteţeg oblika pritiska i eksploatacije. Porta je stalno inzistirala da se njene odluke provedu i u Bosni kao i u ostalim pokrajinama Carstva ali je bosansko plemstvo uz koje je najĉesce pristajao i najveci dio naroda bilo uvijek spremno da se odupre odlukama porte i njenih vezira u Travniku. Zato je porta morala ponovo pribjegavati vojnim intervencijama. Do takve jedne intervencije moralo je doci i poslije ukidanja kapetana 1835. Opće nesreĊeno stanje u drţavi i meĊunarodni poloţaj Carstva oteţavali su Mahmudu II da provede do kraja temeljite i sveobuhvatne reforme ali su njegovi doprinosi u tom pogledu bili izuzetno znaĉajni i veliki zato je njegov nasljednik Abdul Medţid mogao bez velikih teškoća da nastavi posao na reformama jer je Mahmud II bio u velikoj mjeri povratio autoritet centralne vlasti uĉvrsi ideju o potrebi reformi u drţavi uništio janjicare i druge konzervativne elemete obrazovao regularnu vojsku i uspio da okupi izvjestan broj ljudi iz reda visokih drţavnih dostojanstvenika koji su bili odani reformama i bili spremni da rade na tom polju. MeĊu njima se osobito isticao Mustafa Resid pasa po svemu sudeci tvorac kasnije proglasenog reformnog fermana tzv. Ejalet od Bosne ili ĉesce nazivani bosanski pasaluk osnovan je 1580 od sandzaka Bosne, Zvornik, Klis, Hercegovina, Pakrac, Krka i Poţega. Od tada pa sve dok je ovo podrucje bilo u sastavu O. Bosna je ostala kao jedinstveno administrativno područje. Unutar ove jedinice vršene su s vremena na vrijeme izvjesne mjere i reorganizacije. Nakon Karlovackog mira 1699 u sklopu ugovora o razgraniĉenju desile su se najvece teritorijane izmjene. Tada je bosanski ejalet sveden na današnju teritoriju Bosne i Hercegovine ukljuĉivo sa kasnijim novopazarskim sandzakom i dijelovima Hercegovine koji se danas nalaze u sastav u C. Od tada Bosna ima 4 sandţaka Bosna Klis Zvronik i Hercegovina. Sve ostale izmjene bile su neznatne a ssastojale su se u tome sto su pojedina mjesta otpadala iz bosanskog ejaleta ili mu prikljucivana sto se ne moze smatrati upravnom promjenom. Prema postojećoj literaturi dosta je taman status oblasti novopazarskog sandţaka. Naime ova oblast koja je obuhvatala podruĉje koje mi danas poznajemo pod nazivom sandzak po osnovnoj administrativnoj promjeni pripadalo je sandzacima Bosna ili Hercegovina. Ali u nekim zapisima stranih diplomatskih sluţbenika i nekih domacih putopisaca mogu se naci podaci da je ova oblast bila posebna upravna jedinica odn. Tako su Kreševljakovic i Kapidţić konstatirali na osnovu izvora iz 1817 osnovan novopazarski sandţak kao zasebna upravna jedinica, a Sabanovic suprotno da je ovaj sandzak ukinut pomenute 1817 i prikljucen bosanskom sandzaku. Uzimajući u obzir stanje u nauci moglo bi se reci da sve do 1851. Sa sigurnoscu se moze utvrditi da nije osnovan 1817. On je mogao biti osnovan tek 1835 kada su izvrsene znatne upravne promjene u carstvu. Te godine navode se live ,mada je Hercegovina tada bila izdvojena iz Bosne i njom je upravljao samostalno Ali pasa Stocevic zvanicno je i dalje smatrana kao sandzak bos. Od ove godine vise ni kliski sandzak kao pravna i teritorijalna jedinica ne postoji iako se ponekad naidje i na taj naziv. Kao defteri desetine i isto tako i defteri o kontroli timara nedvojbeno potvrĊuju gore iznesenu administrativnu podjelu ejaleta. Sjediste ejaleta je do 1851 bilo u Travniku. Sandzaci su se dijelili na kaze kadiluke. Godine 1851 kada je Latas izvršio reorganizaciju administrativne uprave izvršio je i izvjesna pomjeranja u teritorijalnom pogledu. Ali te promjene ostale su samo do 1865 kada je ponovo izvršena reorganizacija uprave u Bosni. I u granicnim sandzacima tj. Kaze su se od uspostavljanja osmanske vlasti dijelile na nahije. Nahije su manje vise odgovoarale srednjovjekovnim nahijama ili ţupama ali nahije nisu imale svoje zasebne upravne cinovnike nego su ulazile u vlast cinovnika koji su upravljali vecom teritorijom. Vremenom nahija postaju samo ostaci provobitno utrĊene organizacije i njihov teritorij nema tacno odredjene granice. Tako jos u XVIII st. Ovaj izraz poĉinje da oznacava teritorije jednog kadiluka. Ovakvo stanje moze se pratiti u svim arhivskim materijalima a za Sarajevo narocito u sarajevskim sidzilima sarajevskih kadija koje su uglavnom sacuvane u kontinuitetu za 18 i 19. Broj nahija koje se spominju u najranijim popisima nasih krajeva je nesto veci. Razlog sto se one ne spominju u defterima iz ovog vremena je vjerovatno to sto je u nekim nahijama zivjelo i vlasko stanovnistvo. Kada je ukinut status vlaha one nisu rasporedjene u timare nego u drzavne mukate posto su mukate posebno popisuju a isto tako smotra tvrĊavskih posada se vrši posebno one su vjerovatnoo tamo popisane. U svakom slucaju njihov broj nije velik. Ove timarske nahije nisu imale u 18 i 19 sto. Teritorijalna i upravna podjela o kojoj se do sad govorilo predstavlja organizaciju navedenu gotovo od samog pocetka osmanske vlasti. Ali vremenom se u ovu klasicnu organizaciju uvlace i drugi faktori koji imaju veliki utjecaj na odvijanje vlasti. U Bosni su na prvom mjestu kapetani i kapetanije i donekle janjiĉari pa bi se Bosna s tog stanovista mogla da podijeli na tri vrste muselimluke kapetanije i zabitluke. Muselimi predstavljali su zastupnike najmesnika pokrajine kao predstavnikaa centralne vlasti i to je po svom porijeklu najĉešći vid lokalnog organa vlasti koji ce u vrijeme reformi prerasti u organe opce nadleznosti. Bosna se dijelila na 39 kapetanija. Kapetanije su po svojoj namjeni i karakteru vojno podruĉje. Vremenom su kapetani na razne nacine postali u isto vrijeme i nosioci civilne vlasti pa stoga stanovista ne moraju uzimati u obzir kad god se govori o organizaciji vlasti u Bosni. Pogotovo zbog toga sto su kapetani svojom vojnom moci i i svojim ugledom preedstavljali veoma utjecajan drustveni sloj u ovoj zemlji. Sem toga u mjestima gdje su postojali kapetani nisu postojali drugi organi vlasti npr zabiti i muselimi. Izuzetak cini svega nekoliko mjesta. Poznato je da se kapetanije u pocetku razvijaju obicno na rijekama i pogranicnim podrucjima u vec zatecenim i novopodignutim utvrdama,kapetanije se i razvijaju zahvaljujuci tome sto se povecava broj tvrdjavskih posada i sto ove tvrdjave posade predstavljaju organizaciju odbranu granice na podrucju Bosne. Tako umjesto dizdara kao zapovjednika tvrdjava pojavljuju se kapetani kao zapovjednici ali i dalje ostaju dizdari kao zapovjednici pjesaka-posadnika. Ovo osobito vrijedi za period od polovine 18. Zahvaljujuci tome raste njihov utjecaj u cjelom drustveno politickom zivotu Bosne. Broj kapetanija nije bio snazan nego se vremenom povecavao dok nije dostigao broj od 39 kapetanija u 19. Kapetanija nije uvijek pokrivala podrucje jedne kaze kao sto se moglo dogoditi da na podrucju jedne kaze bude vise kapetanija. U slucaju da kapetanija nije pokrivala jednu kazu tada bi u drugim mjestima kao lokalni organ vlasti bio zabit. Iz znacaja kapetanija kao vojnih institucija proizasao je i njihov znacaj kao organa vlasti i veoma utjecajnog drustvenog sloja. Mora se naglasiti da vremenom kapetani postaju pripadnici feudalnog sloja i to iz reda begova cime se njihov utjecaj jos vise povecao. Do danas nije sasvim poznato kako je doslo do toga da pripadnici feudalne klase preuzimaju ulogu zapovjednika tvrĊava. Sasvim je sigurno da su do trece decenije 18. Vec u drugoj polovini istog stoljeca izdvojila se grupa kapetanskih poroddica koje su gotovo sve iz redova begova. Misli se da nisu mogli steci begovsku titulu po osnovu sluzbe u tvrdjavama. Jedino su to mogli po uzivanju feudalnih lena. Moguce je da su zbog znacaja odbrane tvrĊava administrativnim putem za kapetana postavljani ljudiiz reda zaima-begova a mozda je bio i u pitanju materijalni interes pa su pripadnici bogatih feudalnih porodica stupali u sluţbu kapetana. Naţalost o tome nemamo pouzdanih podataka. Istina njihove plaće kao zapovjednika u tvrĊavama bile su dosta visoke pa bi iznos koji su dobivali za plaću mogao biti toliki da se mjeri iznosom koji su uzivali zaimi na feudalnim lenima a ipak po tom osnovu oni nisu begovi. Moguce je da su se neke od begovskih porodica da bi imale veci ili presudan utjecaj u svojim mjestima nametale kao zapovjednici tvrĊava. Ali se opet za to nema podataka. Prvi kapetani i dizdari bili su iz timarske klase ali sa povećanjem broja tvrĊava i tvrĊavskih posada prelazi se na sistem njihovog plaćanja iz drţavne kase. Time je ujedno oslabio utjecaj dizdara. Inaĉe poloţaj kapetana bio je sigurniji i ĉvršći nego drugih predstavnika vlasti iz razloga što su kapetani bili zaštićeni odţaklukom.. Ali kapetani su nastojali da svoje interese usklaĊuju sa drguim predstavnicima vlasti pa se na taj naĉin uglavnom nalaze na istim pozicijama i to vise zahvaljujuci moci kapetana i ugledu drugih struktura vlasti. Na izvjestan nacin kapetani se pojavljuju kao sloj koji odrzava ravnotezu i u samom sistemu organizacije lokalne vlasti a ne samo kao grupacija koja je imala moć da odrţava ravnoteţu u okupnim društvenim odnosima u Bosni. Da su kapetani nastoali da na svom podruĉju odrţe vlast svjedoĉi pokušaj nekih kapetana da prisvoje za sebe i poslove ajana. Ajani su mogli da imaju dosta veliki utjecaj na mase pa zbog toga kapetani zele da i taj dosta veliki utjecaj bude u njihovim rukama.. Naime ajani su u pocetku bili predstavnici i izabranici naroda i njihovi posrednici kod vlasti. Vremenom u mnogim mjestima oni prerastaju u stvarnu vlast odn. Time oni gube onu prvu karakteristiku —samoupravnog organa sve se vise udaljava od naroda i konacno postaju opterecenje za narod. Doduse mase naroda su gotovo iskljucivo preko ajana bar donekle mogle da imaju udjela u donosenju odredjenih odluka od interesa za narod Ovdje se msili na muslimanske mase jer su ajani bili predstavnici muslimanskoh masa. Krscanske mase koliko god po svom društvenom poloţaju bile manje ravnopravne od muslimanske zahvaljujuci nekim institucijama u cijim su osnovama serijatski propisi gotovo u kontinuitetu su sacuvali izvjesni utjecaj na ponasanje lokalnih i drugih organa vlasti preko svoje samoupravne institucije —kneza odn. Mada su centralne vlasti nastojale da kneza zadrţe u sferi svojih utjecaja ipak je knez makar bio postavljen i sultanovim beratom ostao samoupravni organ krsc. Knezom je bar u 18 i 19 st postajao onaj koga su izabrali sami stanovnici odredjenog mjesta pa tek nakon toga dobijao carski berat na tu funkciju koja je mogla biti nasljedna u porodici. Samo u ovo doba knezovi nisu bili uzivaoci feudalnih lena. Duznosti koje su dobivali knezovi ugl su se podudarale sa duznostima ajana. Mozda u paraleli ove dvije funkcije moze da se naĊe i njihova velika slicnost s razlikom da je rpaksa postavljanja kneza beratom vukla svoje porjeklo iz prakse ustanovljene od samog pocetka u nasim krajevima kada jos nije postojala funkcija ajana. Ajan je prvobitno postajao onaj koga bi izabrao narod inije za to dobijao nikakvo pismeno postavljanje. Ali kao i sve druge institucije tako i institucija ajana vremenom dozivjela deformacije pa su i za tu funkciju ali protuzakonito dobivane bujuruldije pokrajinskih namjesnika. Nnastojanja Selima III da se funkcija ajana ponovo vrati u svoj prvobitni oblik nisu uspjele jer se u mnogim krajevima carstva funkcija ajana bila razvila u gotovo jedini organ lokalne vlasti sa teznjom pa cak i ostvarenjem u odreĊenoj mjeri nezavisnog poloţaja. MeĊu ajanima je bilo dosta krupnih ajana koji su su vladali gotovo cijelom jednom pokrajinom ili bar vecom oblasti a bilo ih je i sa manje ugleda i moci ali su se drzali u toj novoj strukturi. Po ovom ponasanju i djelovanju ajani su dosta slicni feudalcima sa zapada koji su ustvari bili vazali vladara i malo su zavislili od njega. Naravno ovakva vrsta feudalaca se nije mogla u to vrijeme u O. To se dosta pokazalo sto se Bosne tice u Bosni nije bilo krupnih ajana. Oni se nisu mogli ni razvviti zahvaljuuci tome sto se u Bosni relativno rano stvrila drustvena ravnoteza ciji je glavni oslonac bila grupa kapetana. MeĊutim i drugi slojevi su na to utjecali. Naime timarski sistem u Bosni uz sve devijacije i propadanja zilavo se odupirao bilo kakvim nasrtajima drugih drustvenih slojeva. Janjicarska organizacija takoĊer igrala odreĊenu ulogu u toj ravnoteţi. Ako nista samo bar u konfliktnim situacijama tesko da je bilo koja struktura mogla imati u njima oslonca osim u slucaju kada je odreĊeni konflikt odgovarao iinteresima janjiĉara. Treba imati na umu da je u redu janjicara bilo cesto pripadnika svih slojeva drustvs i nih iz feudalnog i onih iz zanatlijskog pa cak i seoskog sloja drustva. Kod janjicara vazno je istaci da je njihov centar bilo Sarajevo pa su na taj nacin mogli imati utjecaj na vlast u ovom ipak stvarnom centru cijele Bosne bez obzira na to sto sjediste pokrajinske vlasti nije bilo u njemu.. Sarajevo je bilo trgovacki izanatlijski centar centar krupne uleme centar materijalne moci dakle mjesto koje je u vise pravaca moglo da utice na svu ostalu Bosnu. Konacno treba istaci da je booj janicara bio dosta borjan i da su janjicarski zapovjednici a prije svih zabit koji je sjedio u Sarajevu imali svu vlast nad ovoim slojem. Takva situacija u sistemu lokalne vlasti nije bez znacaja,jer redovni organi vlasti nisu mogli da poduzimaju u smislu svojih nadleţnosti u janjicarskoj organizaciji bez znanja i privode zabita u Sarajevo ili janjicarskog age u Carigradu gotovo nista. Tako je lokalna vlast bila potpuno nenefikasna u dosta brojnoj janjicarskoj organizaciji. Janjicari takoĊer nisu imali nikakve naleţnosti ni vlasti nad sirokim slojevima stanovnistva zahvaljujuci svojoj vojnoj snazi i natojanju da se nametnu kao utjecajan faktor u drustvu ipak siroke mase nisu bil potpuno sigurne od njihova djelovanja. Cak u mjestima gdje su oni bili u premoci misli se da su imali glavnu rijec i kad je u pitanju lokalna vlast. Sigurno je da mase nisu bile sigurne od nasilja janjicara koji su u svom djelovanju bili bezobzirni narocito kada je u pitanju ciflucenje u kojem su janjicari igrali dosta znacajnu ulogu. Upravna organizacija Bosanskog ejaleta do 1839. Sve do 1839 nije se bitno mijenjala upravna struktura pokrajina i nizih upravnih jedinica. Uporno je zadrzavana organizacija koja je oformljena do kraja 17 st. Poneki ogani upravne vlasti su bili mjenjani ukidani ali se u sustini nije mjenjao klasicni karakter vlasti. Moze se govoriti o strukturi vlasti kao klasicnoj sve do proglasenja Hatiseifa od Gilhane 1839. Tada je osmanski sistem izguo svoje vojnicko obiljezje i zahvaljujuci promjeni u strukturi srustva vlast je pesla u ruke nevojnickog sloja odn. Pa ipak drzava nije izgubila feudalni karakter ali se osmansko drustvo vise nije dijelilo na asker i raju. Obje klase odzivljavaju sustinske promjene narocito feudalna klasa. Feudalnu klasu vise ne sacinjavaju uzivaoci feudalnih lena timara i zeameta jer su ta feudalna lena zvanicno ukinuta. Ali u drugom periodu slabljenja timarskog sistema postepeno se formira nova feudalna klasa na taj nacin sto se umjesto feudalnih lena stvaraju veleposjedi koji vise nisu uslovljeni vojnom sluzbom ili besprijekornom odanoscu sultana i carstvu nego se zasnivaju na prisvajanju viska dobara sa mirije i to namećući se proizvoĊackom stanovnistvu kao eksploator preuzimajuci prava uzivanja mirije od proizvodnog stan. To je poznati proces ciflucenja koji je po svim svojim manifestacijamam popuno suprotan ideologiji osmansko timarskog sistema koji predstavlja negaciju tog sistema. U tom procesu ne ucestvuju samo pripadnici bivse feudalne klase nego i pripadnici dugih slojeva drustva kao sto su trgovci zanatlije itd. Po nacinu nastanka to su mogli da budu cak i seljaci ukoliko su na bilo koji nacin mogli doci do tapije. U sustini ciflucki sistem predstavlja borbu sa mirijom za prevlast na zemlji. Kako je ipak mirija ostala bez pobjednika posjednici ostaju kao sloj koji se infiltrirao izmeĊu mirije i proizvodnog stanovnistva prihvatajuci uslove mirije na stetu proizvodjackog stanovnistva. Tako je sada feudalna klasa i po svom porijeklu i po obavezama drugacija od klasicne vojne feudalne klase. Isto tako potcinjenu proizvoĊaĉku klasu ne sacinjava ranija raja kršćanska i muslimanska nego u ovu klasu sad ulazi i dio pripadnika bivse feudalne klase ugl. Navedene izmjene u strukturi klasa rezultirale su takoĊer pomjeanjem lokalne vlasti iz ruke vojnika u ruke nevojnickih slojeva. Ako tanzimat reforme u prvom redu znaci ukidanje timarsko spahijskog sistema onda sto se Bosne tice za nju bi se moglo reci da taj period pocinje tek 1851. Time se stvara mogucnost slobodnog posjedovanja zemlje uz placanje drzavi naknade za tapiju odn kupovinu tapije i placanje drzavi propisanih naturalnih poreza sa zemlje. A upravna organizacija Bosne do 1839: Osmansko carstvo dijeliko se na ejalete kao najvece upravne jedinice. Na ĉelu ejaleta nalazili su se carski namjesnici —valije ranije nazivani beglerbezi. Valije su bili paše na tri tuga i kako u Bosni tako i drugim krajveima bili su u rangu vezira. Oni su postavljani od strane sultana zvanicnim aktom- fermanom. U fermanu su navoĊene njegove duznosti i prava. Valija je bio zastupnik sultana u politickim vojnim finans. Nije sudjelovao u sudstvu. On je provodio u djelo naredbe sultana i velikog vezira u svim pitanjima a narocito u vezi drzavnih pitanja i vojske. Carske naredbe je prosljeĊivao nizm organima zajedno sa svojom bujuruldijom.. On je sve poslove izvrsavao na taj nacin sto bi izdavao bujuuldiju i upucivao ih nizim organima. On u pravilu nije imao velika ovlastenja ali u pojednim situacijama on bi dobivao siroka ovlastenjja i djelovao potpuno samostalno. U Bosni je to bio cest slucaj u prvim decenijama 19 st. On j po svojoj duznosti bio na celu bosanskog divana sjediste mu je bilo u Travniku do 1833 a od tada do 1839 u Sarajevu pa ponovo u Travniku do 1851. Bosanski valija uzivao je prihod u iznosu od 650 000 akci. U vremenu od postavljanja do stupanja na duznost na odreisnom mjestu valije sa svojom bujuruldijom postavljali svoje zamjenike kajmekame. Kajmekam je potpuno zamjenjivao valiju u svim provincijama koje je valija imao. U Bosni je kajmekam u ovom periodu ugl. Bujuruldija o postavljanju kajmekama dolazila je u sjediste ejaleta zajedno sa fermanom o postavljanju novog valije a u nize upravne jedinice zajedno je isao i ferman i bujuruldija o postavljanju kajmekama i bujuruldija kajmekamova u kojoj on obavjesava da ej preuzeo duznost. Svaki valija je imao svoj dvor i sluzbenike koji su sluzili za obavljanje privatnih poslova valije kao i sluzbenih poslova iz nadleznosti valije. To nisu bili samostalni organi vlasti nego su obavljali poslove u ime i po nalogu valije. Sve te sluzbenike najcesce je placao valija. Hazim Sabanovic je sve sluţbenike valijina dvora podijelio na 3 grupe: lični dvorski personal koji je obavljao iskljucivo privatne poslove namjesnika; dostojanstvenike koji su obavljali tacno odredjene poslove na dvoru a po potrebi i izvan dvora; činovnike i službenike oji su opsluţivali namjesnikovu kancelariju obavljajuci sluzbene poslove iz nadleţnosti valije kao vrhovnog organa civilne administracije u pokrajini. Na dvoru namjesnika pokrajine mogli su postojati sljedeci dostojanstvenici: kapidţilar? Oni su po nalogu valije mogli da obavljaju i druge poslove. Ĉinovnici namjesnikove kancelarije: ćehaja najpovjerljivija liĉnost valije njegov savjetnik i prvi saradnik. Ĉesto je zamjenik valije. Ćehaja nije bio ĉlan divana ali je redovno prisustvovao sjednicama divana. On je primao sve zvaniĉne posjete valiji i vodio prethodno razgovore sa strankama. U sluĉaju da je valija odsutan on je rukovodio radom divana. Njega postavljaju valije iz svoje svite. Ovaj naziv ostao je do kraja osmanske valsti u Bosni samo od vremena reformi nije bio liĉni sekretar valije nego centralna vlada kako svog sluţbenika. Ovo naroĉito vrijedi za peiod od 1865 do 1878. Ovaj sluzbenik uzivao je veliko povjerenje namjesnika mogao je bez najave da ulazi namjesniku i da bude stalno uz njega. Po svemu sudeci da je ovaj sluzbenik bio sef bezbjednosti na valijinom dvoru kao i zaoovjednik policije jer je on obavljao posao zatvaranja raznih liĉnosti za eventualne prestupe i po nalogu divana. Inaĉe u Bosni je obavljao poslove tumaĉa ,ovaj ĉehaja kao i svi ostali ĉauši u Bosni su bili domaći ljudi. Namjesnici pokrajina imali su jos jednog dostojanstvenika koji je bio od izuzetnog znacaja za samog namjesnika to je tzv. Kasije kada je ukinuta valijina svita i pokrajinski divan ovaj ćehaja je dobio novu duţnost postao je portin sluţbenik sa zadatkom da vodi kancelariju koja je obavljala poslove jednog vilajeta, postavljala ga je i placala porta. Bosanski divan Svi namjesnici pokrajina imali su divan koji je najĉeće ozaĉavan po dotiĉnoj pokrajini. Tako se divan bosanskog valije nazivao bosanski divan. Ovaj divan bio je organizovan po uzoru na carski divan. U divan su obiĉno ulazili glavni sluzbenici finansija administracijje i sudstva. Tako su u pocetku bosanski divan ulazili hayine defterdar divan efendija i kadija. Vremenom su u njih poceli ulaziti defter ćehaja timar defterdar defter emin itd. Pored toga u divan su cesto pozivani stari iskusni drţavnbici koj isu zivjeli u sredistu ejaleta.. Divan je trebalo da bude savjetodavni organ namjesnika i neka vrsta kontrolnog organa u vilajetu. Divan po pravilu nije izdavao nikakve naredbe on je obiĉno raspravljao o naĉinu provoĊenja naredaba centralne vlad i sultana. Ĉesto je raspravljao o stvarima koje je trebalo poduzeti u pokrajini ali je odluku o tome donosila centralna vlada. U 19 st cesto se srece pojam samostalni divan ejaleta Bosne zakljuĉuje se da je bio samostalan u donosenju odluka ali se pretpostavlja da je divan bio samostalan onda kad namjesnik nije imao siroka ovlastenja. Jednio kad je Gradascevic bio namjesnik gotovo redovno na svim bujuruldijama stajao je da se izdaje od strane samostalnog divana ejaleta Bosne i ako je on sam potpisivao bujuruldiju. U posebnim prilikama u kojima bi se nasla Bosna sastajali bi se pored redovnih clanova divana i utjecajni ljudi iz cijelog ejaleta da bi zajedno raspravljali o tim stvarima. Ovakvi skupovi najcesce su nazivani savetovanja, a u Bosni se rasirio naziv ajansko vijece. Ovo vijece je igralo ulogu neke vrste pokrajinske skupstine ono ce se savcuvati duze od drugih predtanzimatskih institucija. Moglo bi se reci da je ajansko vijece specificnost Bosne. Uredi i cinovnici bosanskog divana Bosanski divan kao i svi divani namjesnika imao je samo jedan organizovan ured to je defterhana na celu tog ureda u 19 sto. U defterhani su se nalazili svi prihdi koji su se odnosili na zemljisne prihode , cesto su za svaku vrstu deftera postojali zasebni manji urdi u okviru bosanskog divana,ali se karakter defterhane mijenjao ulaskom u reforme adefterhana Bosne je postajala sve samostalnija. Tesko je utvrditi da li su u 19 sto. U ranijem periodu postojala su 2 defterdara koja su upravljala jedan prihdima timara dugi prihodima zeameta kasnije je bila smao jedna licnost timar defterdar. U Bosni defterdar nije nikada uzivao has nego samo ziamete. Defterdar je bio potcinjen valiji ali je u mnogim stvarima bio samostalan i mogao da direktno saobraca sa glavnim defterdarom Prote bez znanja i protiv volje valije. Mal defterdar defter ćehaja i timar defterdar u ranijem periodu znatno su utjecali na politiku dodjele timara u Bosni. Znaĉajna liĉnost defterhani bio je teskiradžija on je bio neovisan od defterdara bio je zasluzen da pise sve tezkire u vezi sa podjelom ili potvrĊivanjem feudalnih lena. Posavljen je od strane centralne vlade i uţivao feudalna lena za svoju sluţbu, bio je u Bosni domaći covjek, on je dijelio i dio od taksa na podjelu i knjizenje timara i zeameta. Pored njih tu je jos i defter emin to je šef divanske arhive, on je ĉuvao sve registre u kojima su bila upravna rješenja akta i sva zvaniĉna arhivva i korespedencija beglerbega pokrajinskog divana i vilajetskih ureda. Postavljen je od strane Porte on je zajedno sa defterdarom doĉekivao namjesnika na granici Bosne i davao mu na uvid akta koja bi eventualno zatrzio novi namjesnik. Poreski i carinski službenici Haračaga je sluţbenik koji je bio zaslluţen da skuplja dţiziju u odreĊenom mjestu. U 19 st nema ovih sluţbenika jer je dţizija u to vrijeme davata u zakup i to obiĉno namjesnicima pokrajina ili drugim krupnim dostojanstvenicima. U 19st ima sluĉajeva kada je dţizija davana odreĊenim sluţbenicima da je sakuplaju u ime drţave i tada se obiĉno nazivaju dţizjedari. Polovinom 19 stoljeca spominju se i tahsildari kao sluţbenici koji su sakupljali dţiziju u ime drţave kasnije poslije 1854. U 19 sto ne postoji vise filuridţija jer su ti prihodi ada u drzavnoj reziji i to obicno kao zakupi zaproavo ovi sluzbenici se ne pominju od kad je nestalo vlaha kao posebne drustvene strukture i kada su vlasi u statusu ostale raje. Stara institucija amaldara ili amila zadrzala se samo u nazivu amil. Oni su ranije uzimali u zakup drzavne prihode bilo od rudnika carina i drugih poreza tako je i kasnije samo sto je cesce da uzimaju u zakup carine nego rudnike koji su bli ugl zapostavljeni Upravno uredjenje live sandžaka Sultanov namjesnik koji se nalazio na ĉelu sandzaka zvao se sandzak beg ili ili miri liva ili mutasarrif. U najranija vremena osmanske vlasti kod nas susrecemo izraz krajisnik i vojvoda ovog dostojanstvenika. Postepeno se ti nazivi gube ostaje samo sandzakbeg. MeĊutim od 18 sto. ZA SANDZAKBEGA SE POCINJE UPOTREBLJAVATI NAZIV MUTESARIF A RIJETKOO SE UPOTREBLJAVAO NAZIV MUTESELIM. Mutesarifi su bili carsi dostojanstvenici i imali su ranije vrijeme titule bega ,kasnije su to bile paase sa dva tuga. Naime ako bu se neki vezir koji je upravljao nekom pokrajinom premejstio iz te pokrajine pa bio postavljen za mutesarifa nekog sandzaka automatski je gubio rang vezira. To se desavalo i onda ako bi neki vezir bio degradiran zbog nesposobnositi ili zbog loseb vodjenja poslova. Izuzetak predstavlja Ali aga rizvanbegovic koji je kao mutesarif Hercegovine imao i rang vezira. Ranije u nekoj vrsti prelaznog perioda susrece se naziv valija za upravnika sandzaka , ali kasnie se mnozio broj pasa pa su mnogi od njih postavljani za upravnika sandzaka kao pase a ne kao begovi. DogaĊalo se da je podruĉje nekog sandţaka davao kao arapluk namjesnika pokrajine ili nekom drugom visokom dostojanstveniku. U tom sluĉaju u tom sandţaku nije upravljao samostalni sultanov namjesnik nego sluţbenik postavljen od strane uzivaoca arapluka i tada se on zvao muteselim zamjenik. Muteselim nije bio samostalan u upravi nego je upravljao po nalogu svog gospodara. U Bosni je najĉešće hercegovaĉki sandzak davan kao arapuk bosanskom namjesniku pa je na taj naĉin Hercegovina najvise bila vezana za centar pokrajinske vlasti. Taj odnos arapluka prema novonastalom uzivaocu oznacavan je sintagom ilhakile. Sandžakbegov dvor Kao i namjesnici pokrajina tako i namjesnici sandţaka imali su svoj dvor i svoju svitu pratnju,poslugu,svoje dvorske dostojanstvenike i ĉinovnike. Oni su obavljali privatne poslove mutesarifa na dvoru kao i zvaniĉne sluţbe u sandţaku i izvan njega po nalogu svog gospodara. Najznacajnija i najistaknutija licnost na dvoru sandzakbega kao i na dvoru valije bio je ćehaja. Ćehaja je bio prvi pomoćnik i zamjenik sandţakbega. Postavljao ga je sandţakbeg iz reda svite niţih dostojanstvenika kao sto su kapidţibaše ili vojvode. Ćehaje su u odsutnosti mtesarifa potpuno ga zamjenjivale u svim duznostima. Tada je obicno nosio naziv kajmekam , zamjenik. Ćehaja je bio ĉlan divana ili zbora sandzakbega. Iza ćehaje je bio reis efendija on je bio na dvoru andzakbega i sef svim drugim pisarima. Pisao je sva akta naredaba sandzakbega otpremao ih i primajuci sve dopise i prdocavao ih sandzakbegu. U kasnije vrijeme umjesto reis efendije ove poslove obavljaće mektubdţija. Zapovjednistvo nad svim dvorskim cuvarima na dvoru sandzakbega imao je kapidzibasa ali on je obavljao je i druge poslove izvan dvora i bio aktivni saradnik sandzakbega u upravi sandzakbega. Kapidţibase su kao i jazidţije uzivali za svoju sluţbu timare pai zeamete sto znaci da ih je sandzakbeg placao iz svojih sredstava. Sandţakbeg je imao svog haznadara, on je vodio blagajnu sandzakbegovu ša je po tom osnvu placen iz njegovih sredstava. Ćašnegir je rbrinuo o kuhinji. Imrahor se brinuo o stajama i aharima. Divan ili zbor sandzakbegov Sandzakbeg je imao svoj divan ili divan sandzaka. Ovaj divan je imao znacaj pokrajinskog divana. To je bilo savjetovano tijelo sandzakbega, a sacinjavali su ga u najuzem smislu rijeci cehaja sandzakbegov,divan efendija i mjesni kadija. U zbor sandzakbegov cesto su pozivani i ostali ugledni funkcioneri kao sto su alajbeg kapetani kadije muftije janjicarski oficiri i dr.. Ali kako su svi glavni poslovi live najcesce rjesavani u sjedistu ejaleta to se nije potpuno ustalila praksa stalnih savjetovanja odn ajanskog vijeca kao sto je bio slucaj sa ajanskim vijecima u ejaletu Bosne. U ukupnom sistemu lokalne vlasti ne moze se preci preko funkcije kneza. U poĉetku osmanske vlasti oni su bili starijesine nahija odn sela i drugih naselja nastaljenih kriscanskim stan. Knez se i dalje zadrzao ali kao samoupravni organ nutar krscanske grupe. Na taj nacin njegova je uprava dobila na znacaju jer je bio cvrsto povezan sa svojom grupom. Knezovi su inace bili uvazavani od strane vlasti jer su im sluzili za lakse provodjenje naredba visih vlasti a narocito za lakse ubiranje dadzbina. Knezovisu uzivali ugled i kod stanovnistva.. Iz reda knezevskih porodica su izrasle ugledne krscanske porodice. Dakle knezovi su bili samoupravni organi krscanskog stan. Gradovi su takodjer imali neku vrstu komunalne uprave koju su u ranije vrijeme sacinjavali seher cehaja seher emin muhtesib pazarbasa ili carsu cehaja i td ovi ce se cinovnici susretati dosta dugo ali ce u dr. Treba naglasiti da su i esnafi imali svoju zasebnu upravu i to svaki esnaf za sebe. Organizacija sudstva U vezi sa upravnim ureĊenjem ejalet neposredno je povezano pitanje organizacije sudstva. Zastupnici i predstavnici sudstva i pravosuĊa u Osm. Osnovna duţnost kadije bila je da rješava sva pitanja koja su regulirana serijatom te su vladari za takva pitanja izdavali drzavne zakone. Sva pitanja koja se tretiraju tim zakonom takodjer se daju u nadleznost kadije. Po tome kadije su prevodnici i zastitnici serijaa i komuna. Na taj nacin postaju univerzalni nosioci sudstva i pravosuĊa. U smislu rada sudskih organa u sklopu cjelokupnog upravnog sistema osnovna karika bila je institucija kadije. Koliko je znacaj davan ovoj pravosudnoj instituciji vidi se vec i po tome sto je cijela administrativna i teritorijalna organizacija vršena upravo prema nadleţnosti kadije. Tako se osnovna upravna i teritorijalna jedini zove kaza kadiluk podruĉje po vlasnistvom kadije. Sve kadije u Carstvu su bile potcinjene sejhil islamu odn kazi askerima zavisno od vremena nastanka navedenih funkcija. Kadije jednog podrucja nisu mogle da prelaze na drugo podrucje da bi se lakse vodila organizacija sudstva i bila je presudna za postavljanje unapredjivanje i sjenjivanje kadije u navedenom podrucju. Svakom kadiji bio je postavljen rang i na osnovu tog ranga bio je postavljen na odreĊenu duţnost. Što se tice Bosne u 18 i 19 sto. Sva mjesta nisu imala kadije istog ranga najveci rang imao je sarajevski kadija koji je imao zvanje mulle. U ovom periodu u Bosni mulle se naizavaju naibima. U kadijskog hijerarhiji naib znaci pripravnikom kadije, naibi su najcesce sluzili uz druge kadije. Kadije su postavljanje na prijedlog sejhul islama sultanovim beratom. U beratu su navedene njegove nadleznosti i duznosti. Duznosti su najcesce seljedece: poslovi braka ostavinske rasprave nadzor nad imovinom maloljetnih osoba i siroĉadi graĊansko-pravne i kriviĉne parnice i dr. U slucaju rata postavljani su posebne kadije koji su isli zajedno sa vojskom radi obavljanja poslova sudstva. Presude kadije su bile obavezne. Kao zastupnici pravde odn serijata i kanuna oni su predstavljali odredjene kontrolne organe pa su na taj nacin mogli da skrecu paznju na naepravilnosti vlasti nezakonito djelovanje odrdjenih organa vlasti i o tome obvjestavali portu i druge nadlezne organe centralne vlasti. Poslovi u kojima su sudjelovali ili ih obavljali kadije izvan sudske djelatnositi bili su mnogobrojni. Najcesci su to : mobilizacija vojske pripremanje hrane za vosjku otpremanje radniika na opravke puteva mostova i tvrĊava popis stan. Oni su obicno imali svoje urede tj mekheme. Kadije su mogle da imaju i pisara. U sudovima su postojali sudski izvjestitelji jedan ili vise njih i konacno sudski emin povjerenik koji je vodio blagajnu i arhivu suda. Svoje odluke odnosno presude kadije su donosile na osnovu ranih serijatsko pravnih dijela koja su sluzila kao kodeksi serijatskog prava ili na posnovu zakona koje je izdavao sultan. Najcesce su to bile zbirke fetava pravnih decizija koje su sastavlai istaknuti pravni ucenjaci. Muftijska sluzba nije bila organizovana kao stalno pravosudno tielo niti su bili odreĊeni kriteriji po kome je jedno mjesto trebalo da ima muftiju. Muftija je mogao biti i u malim mjestima i da uziva veliki autoritet. To znaci da je muftijom postajalo lice koje bi se istaklo svojim sposobnostima i poznavanjem islamskog prava,. Kadije su bile duzne da svoje odluke donose nepristrasno. Ovu instituciju korupcija je bila doboko zahvatila tako su umjesto zaastitnika pravde i sigurnosti postali izvor nesigurnosti i eksploatacije. Vidi se da sudstvo nije bilo odvojeno od upravne vlasti pa je tako postojala mogucnost razih nepodopstina tj provodjenja vlasti i pravde jer se najcesce upravni aparat i kadije zajedno nalae u ulozi uzrocnika nereda u raznim krajevima. Takse za razna akta bila su propisana zakonom ali se kadije nisu toga pridrzavale. Kadije su predstavljale najpovjerljivije ljude centralne vlasti s obzirom na to da su im svi slojevi drustva i svi cinovnici potcinjeni kad je u pitanju zakon sasvim je normalno da su imali znacajnu ulogu u cjelokupnom politickom ekon. Upravni cinovnici bili su obavezni da provedu udjelo presudu kadije. Centralna vlast je mnogo drzala do izvjestaja i predstavki kadijja. Kadije su vodile svoje protokole. Ti protokoli se zovu sidţili. U njih su unosili sve predmete koji su prispjeli u njihove kaze ili bili otpremani preko njih. U njih su unosilii i svoje presude. Akti koje su izdavale kadije bili su ilam hadzdzet i murasele. Ilam je akt kojim kadija saopcava svoje predstavke i odluke hazdzet je akt kojim kadija saopcava odluke donesene uz prisustvo svjedoka a murasela je zvanicno saopcenje neke obavijesti koja je imala opci karakter i odnosila se na svo stan. Ta deklaracija je poznata u nauci pod nazivom Hatiserif od Gilhane. Proklamovana je 3 novembra 1839. Po svojoj formi to je carska naredba kojom se proklamuje tanzimat i hayrye. Uredbe koje se i njemu sadrze nisu sistematizirane u formi zakona. Tinov zakoni moraju se zasnivati na sljed. Odmah poslije proglasenja Hatiserifa pristupilo se provoĊenju njegovih principa i administrativnih odredaba te i zradi i donosenju nekih zakona. U svim ejaletima sandzacima i karama formirana su upravna vijeca koja su imala zadatak da rade na pravilnom funkcioniranju i unapredjivanju lokalne uprave u doba reformi. Ova vijeca su bia postavljena i prije 1839 ali njihov sastav i nadleznost nisu bili precizno regulirani. Ovo se vijece zvanicno zvalo vijece prvaka zemlje a sastojalo se od 23 gradjanina Sarajeva. Tu je bilo i sjediste ovog vijeca ikao itadasnjeg bosanskog valije Samakovlu Mehmed Husrev-pase koji je potvrdio izbor ovog vijeca svojom bujuruldijom od 5 zilhidţe 1256 januara 1841. Prosireno je 1845 bilo je 20 clanova sa zadatkom da rijesava sprovodi vazne drzavne poslove, poslove pokrajine i reforme. I kada je se broj vijeca povecao sjediste mu je ostalo u Sarajevu iako je rezidencija valije bile tad u Travniku. Nakon formiranja drzavnog savjeta na Porti preslo se na formiranje takvih savjeta u sjedistima vilajeta sandzaka i kaza pa je i bosanski valija Camil pasa negdje poslije 27. On je izradio i jedno upustvo neku vrstu uredbe o osnivanju tih savjeta. Po toj uredbi oni su se zvali Medţlisi šura a sastojali su se od 13 clanova. I to valija ćehaja kao predsjednik mula kadija i muftija bili su clanovi savjeta po polozaju dok su ostalih deset birani iz naroda.. Prvi predsjednik ovog savjeta bio je sarajevski muselim Mustafa pasa Babic. Nesto kasnije za Tahir pasina vremnena medju imenovanim clanovima ovog savjeta kojih je tada bilo dvanaest nalazio e i pravoslavni vladikka.. Sjediste ovog vijeca je u ovo doba bilo u Travniku. Mandat clanova trajao je 3 mjeseca nakon toga su birani novi clanovi. Slicni savjeti formirani su i u livama a sastojali su se od tri virilna i od 7 do 9 biranih clanova. Savjeti su formirani i u sjedistima kaza. Zavisno od velicine kaze sastojali su se od 4 do 6 clanova. Ovi savjeti vodili su zapisnike koji su se zvali mazbate. Formiranjem ovih vijeca prestao je rad Vijeca prvaka pokrajine. U duhu hatiserifa pristupilo se i donosenju odgovarajucih zakona i drugih propisa tako je 1840 donesen trgovacki zakon a 1846 Krivicni zakon koji je kasnije vise puta dopunjavan. U vezi s tim zakonom osnivali su se odgovarajuci sudovi sa sudskim vijecima u koja su ulazili predstavnici svih vjeroispovjesti. Godine 1852 u Sarajevu je osnovan trgovacki sud. Odredbe Hatiserifa su poro provodjene u cijelom Carstvu pa i u Bosni a moze se reci da poslije Latasove akcije nisu imali nekog efekta. Bile su provedene odredbe o obrazovanju vijeca,zatim o zavodjenju jedinstvenog poreza. Najveca manjkavost reformi je sto porta nije obracala paznju o ekonomskom polozaju podanika.. Odredba Hatiserifa o pravnom izjednacavanju podanika je takodjer porvedena. Odredbe tanizimata su takodjer vidljive u pogledu vjerskih sloboda. U pogledu agrarnih odnosa Tanzimat nije nista bitno mijenjao.. Reforme u Bosni za vrijeme Omer-pase Latasa Ali Porti je kad se tice Bosne najvise bilo stalo da bosanski Muslimani prihvate redovnu vojnu obavezu. Kako to nisu htjeli prihvatiti doslo je do oruzane akcije marsala Latasa Srbina porijeklom iz Like koji se vec do tada bio istakao u ugusivanju ustanaka u raznim krajevima Carstva. Omer pasa Latas tadasnji komadant Druge carske armije cije je sjediste bilo u Bitolju krenuo je iz Carigrada pocetkom maja 1850. S tom snagom Latas je nemilosrdno skrsio otpor bosanskih Muslimana ali je uspio da provede samo neke teritorijalne i personalne promjene u vilajetu. U januaru 1852 pretvorio je sandzake bosanskog ejaleta u kajmekamluke. Oni su teritorijalno odgovoarali ranijim sandzacima. Teritorijalne promjene je u nesto vecoj mjeri proveo na podrucju novopazarskog sandzaka. Znacajna novina je ta da je on na upravu okruga i drugih upravnih jedinica doveo umjesto domacih ljudi Osmanlije iz Carigrada i osmanske unutrasnjosti. Jedion je u Banja Luci ostao raniji upravnik Ali beg Dzinic. Kajmekamluci su se dijelili na mudirluke i na tu duznost on je postavljao svoje ljude. Prebaceno je sjediste ejaleta u Sarajevo i tu ostaje do kraja Osmanske vlasti u Bosni. Novopazarskom sandzaku odredio je sjediste Novu Vvaros, kasnije ce sjediste preci u Sjenice.. Imenovanje kajmekama i mudira izvrsio je tadasnji bosanski vvalija Hajrudin pasa. Kako je doslo do sukoba izmedju njega i Latasa, Latas je vecinu kajmenkama zamjenio i na njihove polozaje doveo lica iz svog staba. Latas je izmjenio i nazive upravnih savjeta. Tako je dotadasnji upravni savjet vilajeta dobio naziv Veliko vijece a upravnisavjeti u livama i kazama su jednostavno nazivanimedţlis vijece sa naznakom live odn. Sada su clanovi velikog vijeca vilajeta po polozaju bili samo mulla i defterdar. Jedan od prvih koraka u administrativnom ureĊenju bosanskog vilajeta koji je poduzeo Latas bio je prenos sjedista valije iz Travnika u Sarajevo. Tako Sarajevo postaje rezidencija i sjediste valije i centralne vilajetske uprave. Pretvaranjem Sarajeva u srediste zemaljske uprave znacilo je i kraj njegova utjecaja na ostale krajeve Bosne. Omer pasa je na redovne poreze udario velike namete i to 40% i ubirao ih silom. Zatim gradovi su morali dati visoku ratnu kontribuciju. Od novog ureţenja zemlje i provoĊenja Tanzimata najvise su ocekivali bosanski kršćani, oĉekujuci primjenu nacela o graĊanskim pravima koja su proklamovana u Hatiserifu bosanski krscani su ocekivali poboljsanje svog politickog i socijalnog polozaja. Ali Latas je nakon sloma otpora muslimana poduzeo mjere protiv krscanskog stan. Ni u agrarnim odnosima nije nista ucinjeno. Godine 1851 povisen je porez vergija koji su morali placati svi stanovnici. Iste godine uzapćeni su svi timari u Bosni koje je drzava dala licitacijom u zakup. Posljedica akcije Latasa u Bosni O njegovoj akciji u Bosni sacuvano je dosta dokumenta. Njabogatija zbirk